Kao i svi tinejdžeri bez obzira na spol, generaciju i zemljopisnu lokaciju, i ja sam negdje u ranom paleozoiku bila opsjednuta pronalaženjem seksa u svemu što sam čitala, gledala ili slušala. S curama iz razreda pod klupom sam skrivala primjerak Straha od letenja Erice Jong, izlizan na stranicama gdje se opisuje “ševa bez šlica”, sve su nas kolektivno morali reanimirati kada je Tom Cruise u Top Gunu Kelly McGillis vidljivo uvaljao jezičinu u usta, a kad su nam rekli o čemu zapravo pjeva Cindy Lauper u pjesmi She Bop, samo smo se pravile da smo šokirane.
No dok se u knjigama i pjesmama još i mogao pronaći poneki sočan opis ili maštovita aluzija na seks, s filmovima je stvar stajala znatno gore. S jedne su nam strane servirali YU-drame u kojima glavni junak (Miki Manojlović, Rade Šerbedžija) glavnu junakinju (Miru Furlan, Nedu Arnerić) ševi k’o janjičar koji kršćana nabija na kolac, a s druge američke stilizirane bljuvotine tipa Devet i pol tjedana, u kojem nam se kao vrhunac senzualnosti prikazivalo vezanje poveza preko očiju i usputno hranjenje ljutim papričicama. Mo’š mislit napaljenja za pamćenje! Il’ nam obećaju da će nam netko zadić’ suknju i pribit nas uz stećak, ili dobijemo tretman k’o pred strijeljanje i prehranu koja bez iznimke ima bolne probavne posljedice. Bilo je i scena gdje nas se pokušalo uvjeriti da je ultraseksi kad nam frajer natrpa led u gaće (majketi, zašto Kim Basinger nije Mickeyju Rourkeu učinila nešto slično i onda od njega očekivala da se lomi od sulude strasti?) ili nam namaže guzicu putrom pa nas analno napastvuje posred nenamještena stana. Ludilo, čovječe! Čudo što nas više nije otišlo u opatice.
Pristojne osamdesete
Što se pak golotinje na filmu tiče, tu i tamo bi izvirila pokoja sisa (što je curama zanimljivo otprilike jednako kao da im prikažu tramvaj), muško dupe vidjelo bi se samo u ekstremno liberalnim neovisnim filmovima (gdje bi onda, zbog umjetničke autentičnosti, bilo ružno, prištavo i dlakavo, baš kao i u ekstranaturalističkim domaćim dramama), a svaki korak dalje uvrštavao se u kategoriju pornografije, koju ovom prilikom nećemo pokriti. Sve u svemu, ako ste bili heteroseksualno žensko čeljade s hormonalnim poremećajem zvanim pubertet, osamdesete vam u filmskom smislu nisu pružale mnogo uzbuđenja. Prizori seksa u kojem bismo htjele sudjelovati brojali su se na prste. Ni devedesete nisu baš popravile situaciju. Pivotalnom seksi scenom smatralo se Sharonino “vid’ vagine!”, širenje nogu pri policijskom ispitivanju u Sirovim strastima, a u sluđenom dahtaju pri srazu golih tijela redovito su prikazivane mlađahne ljepotice s izlizanim sredovječnjacima tipa Michaela Douglasa. Da nije bilo Jamesa Spadera i Andie McDowell u Seksu, laži i videotrakama, potpuno bih izgubila nadu u mogućnost hot seksa među vršnjacima.
Srećom, premda rijetke, iznimke su ipak postojale. Ako u njima i nije bilo zanimljivog, maštovitog i – što je još rjeđe – ženama privlačnog seksa, barem je bilo nagovještaja. S vremenom ih se nakupilo još, djelomično zbog nešto liberalnijih cenzorskih škara, a djelomično i zato što se u svim onim milijardama kilometara potrošenih rola od braće Lumiere do danas po zakonu vjerojatnosti morala naći i koja dobra seksi scena, pa sada, bremenita godinama, filmskim i kojekakvim drugim iskustvom, mogu čak i sastaviti popis omiljenih mi seksi scena za koje smatram da mogu biti privlačne i drugim ženama. Eto ih, dakle, nasumičnim redom:
Nevjerna
Diane Lane i Olivier Martinez u filmu Nevjerna (Unfaithful, 2002., red. Adrian Lyne)
Za razliku od većine filmova sa seksi scenama, u kojima, kao što rekoh, imamo mlađahnu ljepoticu i estetski dvojbenog napaljenka s krizom srednjih godina, u filmu Nevjerna situacija je potpuno drugačija. Imamo apsolutno prekrasnu četrdesetogodišnjakinju Diane Lane (neovisno o seksu, scena u kojoj hoda newyorškom ulicom po nevremenu, a vjetar joj zadigne suknju i otkrije jedne od najljepših nogu na svijetu – dovoljna je za nagovještaj estetski privlačne senzualnosti koja će se zbiti kasnije u filmu) te prezgodnog i poput friteze vrućeg tridesetšestogodišnjaka Oliviera Martineza. Scena u njegovu stanu, kada se udana Diane i boem Martinez poševe prvi put, čega se glavna junakinja prisjeća pri povratku kući, toliko je seksi da mi je u kinu bilo skroz neugodno. Naime, na mjestu do mene sjedila je – moja mama.
Click here to view the embedded video.
Piano
Holly Hunter i Harvey Keitel u Pianu (Piano, 1993., red. Jane Campion)
OK, i ovdje opet imamo situaciju “lijepa i mlađahna + ružan i naboran”, ali za razliku od drugih filmova sa seksi & romantičnim situacijama u kojima se prakticirao taj nesrazmjer u godinama/fizičkoj prezentabilnosti, ovdje priča to u potpunosti opravdava. Novi Zeland prije stodvajst godina vjerojatno nije obilovao buljukom mladih i zgodnih pastuha, a štogod tko mislio o fizičkoj pojavnosti Harveyja Keitela, takav kakav jest – idealan je za ulogu odmetnutog doseljenika koji se srodio s urođenicima, natetovirao se i učinio si svakojake druge tjelesne vratolomije. No da previše ne duljim – scene u kojima nijema Ada svira klavir, a zaljubljeni joj George miluje vrat, ruke i nogu kroz rupu na čarapi, među najerotičnijima su u novijoj filmskoj povijesti. I to bi tako bilo čak i da se pâr kasnije nije mrknuo gol golcat na Keitelovoj postelji. Ali bolje da jest.
Click here to view the embedded video.
Ljubavnik
Jane March i Tony Leung Kai Fai u Ljubavniku (L’Amant, 1992., red. Jean-Jacques Annaud)
Prekrasan film snimljen prema romanu Marguerite Duras priča o zabranjenoj ljubavi francuske školarke i bogatog tridesetogodišnjeg Kineza dvadesetih godina prošlog stoljeća u Indokini. To što je tematski riskantan u kontekstu današnjih moralnih okvira vezanih uz seks s maloljetnicama – čini ga još erotičnijim, no ni u jednom trenutku prljavo-pedofilskim ili nedajbože eksploatacijskim. Scene u kojima se ljubavnici sastaju pod popodnevnom žegom Saigona – poetski spore, ljepljive, egzotične i senzualne – među najljepšim su prizorima buđenja seksualnosti u mladoj djevojci ikada prikazanih na velikom i svim drugim ekranima.
Click here to view the embedded video.
Vrelina tjela
Kathleen Turner i William Hurt u filmu Vrelina tijela (Body Heat, 1981., red. Lawrence Kasdan)
Kada jedno od najkulerskijih utjelovljenja pojma femme fatale, Kathleen Turner, u bijeloj haljini polako dolebdi do Williama Hurta, zrak skoro zaiskri od silne naelektriziranosti. Ljeto je na Floridi, a klimauređaji ili ne rade ili ne pomažu. Hurt stoji gol do pasa pred otvorenim hladnjakom i razbija prozor ne bi li se dočepao seksi komada. Koja predigra! Naravno, ni ono što slijedi nimalo ne zaostaje, ali već je i sam početak dovoljan da se barem malo oznojite. Lawrence Kasdan na savršen je način obradio noir klasik Double Indemnity, eksplicitno prikazujući ubilačku strast koju je izvornik mogao tek nagovijestiti legendarnim silaskom Barbare Stanwyck niz stepenice. Kathleen Turner i William Hurt još će se koji put na filmu pojaviti kao par, ali nijednom u tako nezaboravnoj sceni zavođenja i seksa.
Click here to view the embedded video.
Ne okreći se
Julie Christie i Donald Sutherland u filmu Ne okreći se (Don’t Look Now, 1973., red. Nicolas Roeg)
Premda je riječ o klasičnom darkerskom trileru-hororu snimljenom prema priči Daphne du Maurier, svi oni koji su pogledali ovaj film, a nisu zapamtili trominutnu scenu seksa između Julie Christie i Donalda Sutherlanda – nek’ si odu doktoru po uputnicu za endokrinologa jer im garant nešto ne štima s hormonima. Bračni par Baxter vodi ljubav u venecijanskom hotelu, po prvi put nakon grozne tragedije u kojoj su izgubili kćer, a scena se sastoji od prizora bračne svakodnevice s brisanjem paste za zube s usnica, zezanja zbog nakupina sala na leđima, zajedničkog čitanja novina, vlažnih poljubaca, valjanja po krevetu, oralnog seksa… Pritom je sve toliko uvjerljivo da je godinama kružio nikada potvrđeni ali niti opovrgnut trač da su Sutherland i Christie doista vodili ljubav pred kamerama. Roeg nam je pak pokazao seks kakav nikada prije ni poslije nismo vidjeli na filmu – uzbudljiv i erotičan, ali i blizak, intiman, istrgnut ravno iz dnevničkih stranica obiteljskog života.
Click here to view the embedded video.
Prava romansa
Patricia Arquette i Christian Slater u Pravoj romansi (True Romance, 1993., red. Tony Scott)
Fenomenalan film prepun legendarnih scena, dijaloga i monologa (sjetite se samo verbalnog dvoboja između Dennisa Hoopera i Christophera Walkena) govori o Clarenceu, prodavaču u trgovini stripova, koji se nakon samo jedne zajednički provedene noći oženi prostitutkom Alabamom, od njezina svodnika slučajno ukrade kovčeg pun droge te sa svojom dragom odlučuje krenuti na put u Kaliforniju, gdje će prodati drogu i obogatiti se. Negdje na pola puta do Kalifornije Clarence zove frenda koji živi u Hollywoodu iz telefonske govornice u pustari uz cestu, a zatim se u toj istoj telefonskoj govornici poseksa s Alabamom uz zvučnu pozadinu rock’n'roll hita “Chantilly Lace” Big Boppera. Jedna od najslađih, najživahnijih i općenito najzgodnijih filmskih seksi scena dobra je zbog toga što vrlo zorno dočarava filing međusobne očaranosti i privlačnosti u prvim danima strastvene ljubavne veze, kada se mladi i zaljubljeni bacaju jedno na drugo bez obzira na vrijeme, mjesto, okolinu i atmosferske prilike. Clarenceova strast, Alabamina sočna senzualnost, otkačena odjeća i rock’n'roll kulisa asociraju na mladost, ludost, bezbrižnost i sve ono što kod seksa najviše vole čak i najžešći konzervativci.
Click here to view the embedded video.
Anđelovo srce
Lisa Bonet i Mickey Rourke u Anđelovom srcu (Angel Heart, 1987., red. Alan Parker)
Seksi scena iz kategorije mračnih, perverznih i bolesnih sama po sebi ne bi bila mračna, perverzna ni bolesna da nije popratne priče i raspleta. Rourke glumi Harryja Angela, newyorškog privatnog detektiva unajmljenog da bi pronašao nestalog pjevača Johnnyja Favouritea, koji neobičnom strancu Louisu Cypheru duguje nešto jako veliko i važno. Potraga ga vodi na neobična mjesta i među neobične ljude s mračnim tajnama, od kojih je jedna Epiphany Proudfoot (abnormalno seksipilna Lisa Bonet), kći Favouriteove ljubavnice Evangeline. Harry i Epiphany poševe se tijekom tropske, neworleanske oluje, uz zvukove delta-bluesa i prokišnjavanje krova u metalne posude poslagane po podu. No kako seks postaje žešći, kapi vode pretvaraju se u krv, a Harry postaje sve nasilniji, pa seks završava Epiphaninim vrištanjem s Harryjevim rukama stegnutim oko njezina vrata. Bez obzira na katastrofalno mračan rasplet, u kojem je incest koji je otkriven kasnije možda i najmanji problem, scenu je teško odgledati bez spontanog razjapljivanja vilice. Mickey Rourke ovdje je otprilike osamsto puta privlačniji i uvjerljiviji nego u glupavom Devet i pol tjedana, a gimnastičarska gipkost Lise Bonet mora se dojmiti svakoga – bez obzira na spol i seksualnu orijentaciju.
Click here to view the embedded video.
Divlja igra
Denise Richards, Neve Campbell i Matt Dillon u Divljoj igri (Wild Things, 1998., red. John McNaughton)
Premda je riječ je o vrlo očitom izboru na prvu loptu, ne treba vam nikakav posebno istančan ukus da biste scene iz ovoga filma smatrali seksipilnima. Napravljene su tako da napale ama baš svakoga – od kamiondžije do tankoćutne pjesnikinje s poremećajem anksioznosti – pa je to otprilike razlog zašto Divlju igru uvrštavam na ovaj popis. Ono, nemojmo se zavaravati. Scena koja počinje time što Matt Dillon skida Denisine gaćice i konstatira kako školski pedagozi imaju priliku saznati vrlo zanimljive stvari o školarkama, a Neve naginje bocu šampanjca, čeznutljivo ih promatrajući i nastojeći se ubaciti u džiki-miki – razvija se u vrlo žustar tročlani seks o kakvom sigurno sanjaju svi tinejdžeri s Playboyem pod krevetom, ali ga ni mi, stariji pripadnici seksualno osviještene i zrele populacije (buahahaha) zasigurno ne bismo odbili kad bi bio posve nekažnjiv i – što je još važnije – dostupan.
Click here to view the embedded video.
More ljubavi
Ellen Barkin i Al Pacino u Moru ljubavi (Sea of Love, 1989., red. Harold Becker)
Briljantan krimić Harolda Beckera prije svega je romantičan i melankoličan jer kroz potragu za ubojicom koji svoje žrtve pronalazi putem oglasa za “usamljena srca”, opisuje prava usamljena srca – ljude izgubljene u velikom gradu, razočarane i napuštene, ali u očajničkoj potrazi za nekim uz koga bi se osjećali sigurno, voljeno i bili manje prestrašeni svim zlima koja vrebaju iz mračnih gradskih zakutaka. No upravo je ta kombinacija očaja, straha, sumnje i erotike ono što scene između Ellen Barkin i Ala Pacina u ovom filmu čini skroz-naskroz neodoljivima još od njihova prvog susreta u kafiću, kada Ellen svoju filozofiju sparivanja opisuje pucketanjem prstima kao zornim prikazom trenutačne, životinjske privlačnosti. Ubrojimo li u to i scenu u kojoj se “vrebaju” po supermarketu, gdje Ellen nosi samo baloner i štikle, a Al kao fol kupuje voće, te mješavinu straha i strasti koja nastupa kada Al u Elleninoj torbi spazi startni pištolj – cupkat ćete po stolici k’o da ste u autobusu.
Click here to view the embedded video.
Prozor u dvorište
Grace Kelly i Jimmy Stewart u Prozoru u dvorište (Rear Window, 1954., red. Alfred Hitchcock)
Ne, u ovom filmu nema ni traga seksu u klasičnom smislu – nitko se ne skida, ne pipa, ne jašu jedno po drugome, ne puze si uz prepone niti uzdišu k’o da su se upravo popeli na sedmi kat bez lifta. No veliki majstor Hitch u ovom je, kao i u mnogim drugim svojim filmovima, pokazao da je u pravu kada je rekao da scene sa seksualnom napetošću treba snimati kao da su scene ubojstva, a scene ubojstva – kao scene seksa. Jimmy Stewart spava u invalidskim kolicima i nad njega se odjednom nadvija sjena. Sjena se polako primiče i kada već mislimo da će se dogoditi tko zna što – na usnice mu se spuštaju usta predivne Grace Kelly. Svaki pokret, pogled i dodir tijekom tog poljupca čisti su seks, iako je scena apsolutno u granicama svih strogih cenzorskih pravila primjenjivanih na američki film pedesetih. Kratko, nevino, slatko, ali dovoljno da čovjeka prođu žmarci od glave do pete. Hitchcock je bio poznat po takvim scenama i pronaći ćete ih u gotovo svakom njegovom filmu – Tippie Hedren i Sean Connery imaju suludu kemiju u Marnie, poljubac Caryja Granta i Ingrid Bergman u Ozloglašenoj još je poznatiji od ovoga, a o zavodničkoj igri koja se odvija tijekom filma “Sjever sjeverozapad” ne moram niti pričati. No Prozor u dvorište nekako mi je najdraži, između ostalog i zato što je Hitchu pošlo za rukom nešto što mnogima ne bi – prekrasnu ali pomalo hladnu Grace Kelly i simpatičnog ali definitivno beskrvnog Jimmyja Stewarta pred našim je očima jednim kratkim, jednostavnim potezom kao od šale pretvorio u seksualna bića.
Click here to view the embedded video.
Mogla bih još nabrajati i prisjećati se drugih više ili manje legendarnih seksi scena, kao što je ona iz filma Krvava veza (Romeo is Bleeding), gdje Lena Olin dočekuje Garyja Oldmana u hotelskoj sobi i cigaretom pokazuje rub haltera, kasnije mu na stoput uzbudljiviji način čineći ono što je Sharon Stone učinila Michaelu Douglasu u Sirovim strastima prebacujući nogu preko noge, ali izdvojiti samo jednu takvu scenu iz samo jednog filma s Lenom Olin bilo bi nepravedno. Mogla bih se sjetiti i Halle Berry s Billyjem Bobom Thorntonom, u vrlo eksplicitnoj sceni seksa iz filma Monster’s Ball, no iako je ta scena u sijaset anketa proglašena jednom od najboljih u povijesti kinematografije, meni je usprkos uvjerljivosti nekako tužna, jadna i depresivna, a nimalo napaljujuća. Mogla bih se sjetiti i meni posebno dragih scena s inače androginom Sigourney Weaver – one iz Godine opasnog života, gdje se drpa s Melom Gibsonom, ali i one iz filma Eyewitness, gdje joj William Hurt na sasvim poseban i (barem meni) jezivo napaljujuć način opisuje svoju tehniku laštenja poda. No to bi već bili detalji, finese i zadiranje u osobne perverzije, a to nije bila namjera ovoga teksta. Namjera je bila iz mainstream filmske produkcije izdvojiti ikonske seksi scene koje mogu biti privlačne i ženama, koje ne ponižavaju žene niti im prodaju nekakvu posve debilnu ideju seksa kakav ne postoji, niti bi bilo dobro da postoji bilo gdje drugdje osim pred frižiderom fikcijskog Mickeyja Rourkea.
